prid. 〈G višestàvačnōg(a); ž. višestàvačnā, s. višestàvačnō〉 koji sadržava više stavaka; ant. jednostavačni

prid. 〈G višestòljetnōg(a); ž. višestòljetnā, s. višestòljetnō〉 1. koji ima više stoljeća [~ hrast] 2. koji traje više stoljeća [višestoljetna tradicija; višestoljetno iskustvo naroda] 3. koji se odnosi na više stoljeća

im. s. 〈G višestrànāčja〉 pol. politički i društveni sustav u kojemu postoji više političkih stranaka i mogućnost građana da ih smjenjuju s vlasti; ant. jednostranačje

prid. 〈G višèstruka; odr. višèstrukī, G višèstrukōg(a); ž. višèstruka, s. višèstruko〉 1. koji ima više dijelova [višestruko dno]; ant. jednostruk 2. koji se ponovio više puta ili koji je što ponovio više puta [višestruki pobjednik] 3. koji pruža više mogućnosti [višestruka namjena; višestruka korist]; sin. (mnogostruk)

prid. 〈G višèstrukosložena; odr. višèstrukosloženī, G višèstrukosloženōg(a); ž. višèstrukosložena, s. višèstrukosloženo〉 koji se sastoji od više sastavnih dijelova [višestrukosložena rečenica]

im. ž. 〈G višèstrukosti, I višèstrukošću/višèstrukosti〉 svojstvo onoga što pruža više mogućnosti [~ namjene]; sin. (mnogostrukost)

prid. 〈G višesvèzačnōg(a); ž. višesvèzačnā, s. višesvèzačnō〉 koji ima više svezaka [~ rječnik]; ant. jednosvezačni

prid. 〈G višètjednōg(a); ž. višètjednā, s. višètjednō〉 1. koji ima više tjedana [višetjedna brada] 2. koji traje više tjedana [~ dopust] 3. koji se odnosi na više tjedana [~ plan]; ant. jednotjedni

im. s. 〈G vȉšetōčja; mn. N vȉšetōčja, G vȉšetōčjā〉 pravop. razgodak (.....) kojim se označuje duža stanka ili se posebno ističe da je izostavljen duži tekst, a sastoji se od pet, šest ili više točaka

prid. 〈G višèznačna; odr. višèznačnī, G višèznačnōg(a); ž. višèznačna, s. višèznačno〉 1. koji se može shvatiti na više načina [~ odgovor] 2. koji ima više značenja (o riječi); sin. polisemičan; ant. monosemičan; ant. jednoznačan

im. ž. 〈G višèznačnosti, I višèznačnošću/višèznačnosti〉 1. svojstvo onoga što je višeznačno 2. jez. pojava da jedna riječ ima više značenja; sin. polisemija; ant. monosemija; ant. jednoznačnost

im. ž. 〈G vȉšnjē; mn. N vȉšnje, G vȉšānjā/vȋšnjā/vȉšnjī〉 bot. 1. voćka iz porodice ruža široke krošnje, sitnih bijelih cvjetova raspoređenih u cvatove i kiselkastih bobičastih plodova 2. kiselkasta sočna jestiva i okrugla tamnocrvena boba, plod istoimene voćke s košticom u sredini

prid. 〈G vȉšnjeva; ž. vȉšnjeva, s. vȉšnjevo〉 1. koji pripada višnji [~ cvijet]; sin. višnjin 2. koji se odnosi na višnju, koji se dobiva od višnje [~ sok]

im. m. 〈G višnjíka; mn. N višnjíci, G višnjíkā〉 polj. voćnjak u kojemu se uzgajaju višnje

prid. 〈G vȉšnjina; ž. vȉšnjina, s. vȉšnjino〉 usp. višnjev

prid. 〈G vìtka; odr. vìtkī, G vìtkōg(a); ž. vìtka, s. vȉtko; komp. vìtkijī〉 1. koji je skladna stasa [vitka djevojka] 2. koji je maloga opsega [~ struk]

prid. 〈G vìtālna; odr. vìtālnī, G vìtālnōg(a); ž. vìtālna, s. vìtālno; komp. vitàlnijī〉 1. koji je pun života i životne snage [~ starac] 2. koji je važan za život [vitalni organi]

im. ž. 〈G vitálnosti, I vitálnošću/vitálnosti〉 osobina onoga koji je vitalan ili svojstvo onoga što je vitalno

im. m. 〈G vitamína; mn. N vitamíni, G vitamínā〉 biol., kem. organski spoj koji u malim količinama u tijelu sudjeluje u metaboličkim procesima, organizam ga obično ne može proizvesti sam pa se unosi hranom [~ A; ~ B; ~ C; ~ D]

im. m. 〈G vȉtla; mn. N vȉtlovi, G vȉtlōvā〉 tehn. naprava ili uređaj za namatanje užeta ili lanca koji služi za podizanje tereta; sin. (vitlo)

prid. 〈G vȉtēškōg(a); ž. vȉtēškā, s. vȉtēškō〉 koji se odnosi na vitezove [~ turnir]

im. s. 〈G vȉtēštva〉 1. pov. feudalni vojni stalež profesionalnih ratnika u službi vladara ili velikaša 2. postupak ili djelo viteza

im. m. 〈G vȉteza, V vȉteže; mn. N vȉtezovi/vȉtezi, G vȉtezōvā/vȉtēzā〉 pov. ratnik na konju ili pripadnik viteškoga staleža u srednjemu vijeku ◇ malteški ~ 1. rel. pripadnik malteškoga reda 2. pren. hrabri ratnik

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. vȉjēm, 3. l. mn. vȉjū, imp. vȋj, aor. vȉh, imperf. vȉjāh, prid. r. m. vȉo, ž. víla, s. vȋlo, mn. vȋli, prid. t. vìjen〉 1. 〈prijel.〉 upletanjem ili prepletanjem izrađivati što [~ vijenac] 2. 〈neprijel.〉 a. puhati u snažnim zapusima (o vjetru) b. kovitlati se nošen vjetrom [Snijeg vije.] • vȉti se 〈povr.〉 živahno se i lagano povijati čas na jednu, čas na drugu stranu [Zastava se vije.]; sin. lepršati, vijati se v. pod vijati, vijoriti se v. pod vijoriti

im. ž. 〈G vȉticē; mn. N vȉtice, G vȉtīcā〉 1. uvijen pramen kose [zlatna ~]; sin. kovrča, uvojak 2. bot. list biljaka penjačica preobražen u končasti organ koji služi za prihvaćanje

prid. 〈G vȉtičasta; odr. vȉtičastī, G vȉtičastōg(a); ž. vȉtičasta, s. vȉtičasto〉 koji ima oblik vitice [vitičasta zagrada]

im. ž. 〈G vȉtkosti, I vȉtkošću/vȉtkosti〉 osobina onoga koji je vitak ili svojstvo onoga što je vitko

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. vìtlām, 3. l. mn. vìtlajū, imp. vìtlāj, aor. vìtlah, imperf. vìtlāh, prid. r. vìtlao, prid. t. vȉtlān〉 1. 〈prijel.〉 praviti od čega zračne vrtloge [Vjetar vitla prašinu.] 2. 〈neprijel.〉 mahati čime tako da leprša [~ zastavom]; sin. vihoriti, vijoriti

im. s. 〈G vȉtla; mn. N vȉtla, G vȉtālā〉 v. vitao

im. m. 〈G vitrája; mn. N vitráji, G vitrájā〉 1. lik. slikarska tehnika spajanja komadića obojenoga stakla olovnim okvirima 2. prozor izrađen istoimenom tehnikom

im. ž. 〈G vitrínē; mn. N vitríne, G vitrínā〉 ormar sa staklenim plohama

im. ž. 〈G vízē; mn. N víze, G vízā〉 dozvola stranomu državljaninu za ulazak u koju državu koja se unosi u putovnicu

im. ž. 〈G vízijē; mn. N vízije, G vízījā〉 1. predviđanje onoga što će doći 2. slika u mašti bez realne podloge, halucinacija, priviđenje

im. m. 〈G vizionára, V vȉzionāru/vȉzionāre; mn. N vizionári, G vizionárā〉 osoba koja ima vizije, koja predviđa buduće događaje

prid. 〈G vizionáreva; ž. vizionáreva, s. vizionárevo〉 koji pripada vizionaru; sin. vizionarov

im. ž. 〈G viziònārkē, DL viziònārki; mn. N viziònārke, G viziònārkā/viziònārkī〉 žena koja ima vizije, koja predviđa buduće događaje

prid. 〈G vizionárova; ž. vizionárova, s. vizionárovo〉 usp. vizionarev

prid. 〈G viziònārskōg(a); ž. viziònārskā, s. viziònārskō〉 koji se odnosi na vizionare

im. ž. 〈G vizìtē; mn. N vizìte, G vizítā〉 liječnički obilazak bolesnika

prid. 〈G vȉzuālna; odr. vȉzuālnī, G vȉzuālnōg(a); ž. vȉzuālna, s. vȉzuālno〉 koji se doživljava s pomoću osjetila vida

prid. 〈G vȉzuālnōg(a); ž. vȉzuālnā, s. vȉzuālnō〉 koji se odnosi na vid [~ medij]

prid. 〈G vjèčna; odr. vjèčnī, G vjèčnōg(a); ž. vjèčna, s. vjȅčno〉 koji je beskonačan u trajanju, koji ne prolazi [vječna slava; vječna ljubav; vječno pitanje]; sin. vječit

prid. 〈G vjèčita; odr. vjèčitī, G vjèčitōg(a); ž. vjèčita, s. vjèčito〉 usp. vječan

pril. za sva vremena [Voljet ću te ~.]; sin. dovijeka, svagda, uvijek, vazda zast., zasvagda, zauvijek

im. ž. 〈G vjȅčnosti, I vjȅčnošću/vjȅčnosti〉 1. svojstvo onoga što je vječno; sin. vječitost 2. ničime ograničeno vrijeme

im. s. 〈G vjȅdra; mn. N vjȅdra, G vjȅdārā〉 veća drvena posuda s dvjema ručicama, sužena pri vrhu u kojoj se drži voda, mlijeko i sl.; sin. čabar

im. ž. 〈G vjȅđē; mn. N vjȅđe, G vjȇđā〉 poet. v. kapak

prid. 〈G vjȅkōvnōg(a); ž. vjȅkōvnā, s. vjȅkōvnō〉 v. stogodišnji, stoljetni